Ramazan – mjesec islamskog posta
Buduci da je ramazan najodabraniji mjesec u godini i da se u njemu dobra djela višestruko nagraduju, ramazanske dane treba iskoristiti na najbolji moguci nacin. Ovaj tekst nudi prakticne savjete kako to postici. Zato ne propustite priliku koja se ukaže jednom u toku godine!
Muslimani svijeta, pa i bosanskohercegovacki muslimani, ramazan doživljavaju na poseban nacin. Više idu u džamiju, klanjaju teraviju, prisustvuju mukabelama i predavanjima, poste, organizuju iftare, itd. Uglavnom, ramazan provedu u posebnoj atmosferi i dožive ga na poseban nacin. Tako i treba, buduci da je 'u mjesecu ramazanu objavljen Kur'an' (El-Bekare, 185.), da je to najodabraniji mjesec u hidžretskom kalendaru i da se u njemu može zaraditi najviše sevapa i najlakše se kloniti loših djela. O tome Muhammed, s.a.v.s., kaže: 'Ko isposti ramazan, vjerujuci i nadajuci se (nagradi), bit ce mu oprošteni grijesi koje je do tada pocinio.' (Buhari i Muslim) Medutim, da bismo blagodati ramazana još bolje doživjeli i iskoristili, pažnju, izmedu ostalog, treba obratiti na slijedece:
1. Preispitati nijjet s kojim ulazimo u ramazan. Naime, poznato je da ljudska djela zavise od nijjeta, odnosno ispravne namjere, tako da covjek za neko dobro djelo može dobiti nagradu od Allaha, dž.š., samo ako ima ispravan nijjet, a ako ga nema, onda njegovo djelo nema vrijednosti i za njega nece dobiti nikakvu nagradu. Naprotiv, može biti i kažnjen jer ga je radio u ime nekog drugog a ne u ime Uzvišenog Allaha. U tom smislu Muhammed, s.a.v.s., kaže: 'Zaista se djela cijene prema namjerama i zaista ce svaki covjek dobiti ono što je naumio svojim djelom...' (Buhari i Muslim)
Zato, oni koji žele ramazan sprovesti na ispravan nacin, na pocetku toga mjeseca moraju ispitati svoj nijjet: da li klanjaju, poste, i da li ibadete obavljaju u ime Allaha i radi Njegovog zadovoljstva, ili je to zbog drugih ljudi, zbog obicaja, navike, itd. Ukoliko nijjet nije cist, mora se obnoviti i biti svjestan da sva dobra djela treba ciniti radi Uzvišenog, jer je to On naredio, a loša djela izbjegavati, jer ih je On zabranio. Uz to, treba naglasiti da je to opet za dobro samog covjeka, jer Allahu ništa nije potrebno. I ono što je naredio i ono što je zabranio je radi ljudskog dobra.
2. Uciniti tevbu, tj. potpuno ocistiti dušu. Islam je velicanstven, izmedu ostalog i po tome što covjeku uvijek daje nadu u popravljanje stanja i uspjeh. Koliko god covjek bio loš i koliko god da je ucinio grijeha, za njega ima nade, pod uslovom da se iskreno pokaje! U više ajeta Allah, dž.š., poziva ljude na pokajanje i cišcenje svoje nutrine, kao npr.: 'O vi koji vjerujete, ucinite pokajanje Allahu iskreno, da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u džennetske bašce, kroz koje ce rijeke teci, uveo...' (Et-Tahrim, 8.)
Koliko se Uzvišeni obraduje tevbi samo jednog covjeka vidi se iz poznatog hadisa u kojem Poslanik, s.a.v.s., kaže: 'Allah se više obraduje pokajanju Svakoga roba, nego što bi se neko od vas obradovao pronalasku svoje izgubljene deve u pustinji bez vode i plodova!' (Buhari i Muslim) Zbog toga, kao i zbog cišcenja duše, da bi mogao prihvatiti Allahove darove uz ramazan, svaki musliman trebalo bi da s nastupom ramazana ucini iskrenu tevbu, tj. pokaje se za grijehe koje je prethodno pocinio, zamoli Allaha za oprost i nastoji da ih više ne cini.
3. Što više uciti Kur'an, ali sa razumijevanjem. Ramazan je mjesec objave Kur'ana, mjesec u kojem je Uzvišeni spustio Svoju rijec ljudima da je uce, izucavaju i u životu primjenjuju. Svaki musliman je, inace, dužan uciti i izucavati Allahovu rijec, a narocito u mjesecu u kojem je ona objavljena. Prema hadisima Muhammeda, s.a.v.s., ne bi smio proci mjesec dana a da musliman ne prouci cijeli Kur'an. Onaj ko to, inace, ne cini, ovogodišnji ramazan je prilika da konacno pocne sa tom obavezom, a onaj ko još nije savladao arapsko pismo, neka se odluci i neka pocne s tim ovoga ramazana. O vrijednosti ucenja Kur'ana ima puno hadisa, a u jednom od njih stoji: 'Ko prouci jedan harf iz Allahove Knjige, imat ce nagradu, a nagrada se deseterostruko uvecava. Ne kažem da je 'Elif-Lam-Mim' harf, nego: 'Elif' je harf, 'Lam' je harf i 'Mim' je harf.' (Tirmizi, hasen-sahih).
Treba naglasiti da je Kur'an objavljen ne samo da bi se ucio na arapskom jeziku, nego i da bi se razumijevao. Stoga, svi oni koji ne znaju arapski jezik trebalo bi da, uporedo sa stranicom koju prouce na arapskom, procitaju i u prijevodu, kako bi razumjeli ono što uce i što im Uzvišeni porucuje. Ako se i pored toga neki ajet ne razumije, onda se treba obratiti na neki od tefsira, tj. tumacenja Kur'ana, objavljenih na bosanskom jeziku. Tek tako vjernik može zaslužiti potpunu nagradu za ucenje Kur'ana, obogatiti se njegovom porukom i sretnije i zadovoljnije živjeti i na ovom svijetu i na ahiretu.
4. Što više citati hadise Allahovog poslanika, s.a.v.s. Nakon Kur'ana, najvrednija knjiga na Zemlji jeste zbirka hadisa, jer su u njoj navedene rijeci najodabranijeg Allahovog stvorenja, Njegovog posljednjeg poslanika, Muhammeda, s.a.v.s. Njegove rijecu su drugi izvor islama, te, nakon Kur'ana, najbolji putokaz u ljudskom životu. O obavezi slijedenja poslanikovog sunneta Uzvišeni kaže: 'Reci: 'Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas ce Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!'' (Alu 'Imran, 31.)
Zato onaj ko želi uspjeh i srecu na oba svijeta treba imati stalni kontakt sa hadisima, a narocito u mubarek mjesecu ramazanu. U našim krajevima ucenje Kur'ana se u poprilicnoj mjeri ocuvalo u porodicnoj atmosferi, ali citanje i izucavanje hadisa je skoro nepoznato. Tu praksu treba mijenjati, jer pomocu hadisa covjek bolje spozna svijet koji ga okružuje, bolje shvati Allahovu poruku, buduci da je oni tumace, i lakše prolazi kroz iskušenja i probleme u životu. Kur'an je višeg stila i na nekim mjestima teško ga je shvatiti, ali su zato hadisi jednostavniji i lakše ih covjek može usvojiti i primijeniti u svome životu.
5. Okoristiti se citanjem islamske literature. Posljednjih godina na bosanskom jeziku izdat je veliki broj islamskih knjiga i u njima je sadržano veliko blago za covjeka. Zato te knjige ne bi smjele truhnuti u rafama, nego bi ljudi trebalo da ih što više nabavljaju i citaju, opet za svoje dobro. Narocito to treba raditi uz ramazan, jer je to period kada su ljudske duše najcistije i kada su šejtani sputani, pa se njihova poruka može najlakše usvojiti. Ne smijemo zaboraviti da je islam vjera nauke i knjige, da prve rijeci objavljene u Kur'anu poticu na citanje i izucavanje, te da onoga ko cijeni nauku Allah pomaže i uzdiže ga na više stepene još na ovom svijetu. Dok su muslimani imali ispravan odnos prema nauci bili su prvi u svijetu!
6. Što više klanjati nafilu namaz. Nafila namaz, baš zato što je dobrovoljna i što je covjek ne mora izvršavati, ali to cini drage volje, kod Allaha je posebno cijenjena i On za nju daje veliku nagradu. Ona je potreba ljudima, uz nju se duševno smire i psihicki opuste, uz nju duhovno i imanski jacaju i spremniji su za izazove koji ih ocekuju. Muhammed, s.a.v.s., kao naš uzor, znatan dio noci provodio je u nocnoj nafili, cesto je klanjao duha-namaz, istiharu, tehijjetul-mesdžid, itd. U našim uslovima, onaj ko od Uzvišenog želi posebnu nagradu, gledat ce da, pored teravije u džematu, klanja nekoliko rekata nocne nafile u tišini svoga doma, što staloženije i sporije, s uživanjem u namazu.
Dva rekata duha (jutarnjeg ili prijepodnevnog) namaza ne uzmu puno vremena, a za njih je obecana velika nagrada. Naime, Poslanik, s.a.v.s., veli: 'Svako jutro na svaki vaš zglob se daje sadaka! Svaki tesbih je sadaka, svako 'el-hamdu lillahi' je sadaka, svako 'la ilahe illellah' je sadaka, svaki tekbir je sadaka, naredivanje dobra je sadaka, odvracanje od pokudenog je sadaka, a sve to zamjenjuju dva rekata duha namaza.' (Muslim)
Istihara, npr., veoma je zapostavljena u našoj praksi, a ona bi nam mogla znatno pomoci u današnje vrijeme, kada covjek sve više dolazi u situaciju da ne zna šta mu je ciniti i ne vidi izlaz. Istiharom stupamo u kontakt sa našim Stvoriteljem i Njega molimo da nam pomogne u odabiru onoga što je dobro za nas i na ovom i na onom svijetu. U svakom slucaju, nafila namazi imaju veliku korist i ramazan je prava prilika da ih klanjamo što više.
7. Sjecati se Uzvišenog cineci zikr. Covjek je po svojoj prirodi ogranicen i slab, a snagu crpi iz veze sa svojim Stvoriteljem. Zato je Poslanik, s.a.v.s., stalno bio u vezi s Njim, izmedu ostalog, cineci zikr. On je u svim momentima cinio zikr, odnosno velicao Allaha, zahvaljivao Mu i od Njega tražio pomoc: prilikom budenja i ustajanja, u vrijeme izlaska i ulaska u kucu, prilikom smjene dana i noci, kada bi bio svjedokom neke prirodne pojave, kada bi pocinjao neki posao, prilikom ulaska i izlaska iz nužnika, pa sve do lijeganja u postelju. Ugledajuci se na njega, trebalo bi da i mi tražimo duševni smiraj i snagu u ucenju zikra koji je i on ucio, narocito u mjesecu ramazanu.
O vrijednosti zikra Poslanik, s.a.v.s., izrekao je puno hadisa, medu kojima je i ovaj: 'Primjer onoga koji cini zikr (spominje) svoga Gospodara i onoga koji Ga ne spominje ja kao primjer živog i mrtvog.' (Buhari i Muslim) Koliko može biti vrijedno samo nekoliko rijeci zikra vidimo iz slijedeceg hadisa: 'Ko kaže u toku jednog dana sto puta 'Subhanallahi ve bi hamdihi' (Slavljen neka je Allah i Njemu pripada sva hvala.), bit ce mu oprošteni grijesi, pa makar ih bilo kao morske pjene!' (Buhari i Muslim)
8. Obracati se dovom Allahu, dž.š. U Casnom Kur'anu Uzvišeni porucuje ljudima: 'Zovite Me i Ja cu vam se odazvati!' (Gafir, 60.) Dova je sastavni dio zikra i Muhammed, s.a.v.s., se cesto Uzvišenom obracao ucenjem raznih dova. Koliko je dova važna vidi se, izmedu ostalog, iz hadisa u kojem stoji da jedino dova može izmijeniti ono što je odredeno covjeku! (Ahmed, Tirmizi i Hakim u Mustedreku) Poslanik, s.a.v.s., nam je ostavio u amanet veliki broj dova, pa bismo morali njima davati prednost u odnosu na druge dove, narocito ako nisu utemeljene u ajetima i hadisima.
Tako se u jednom hadisu navodi da je Poslanik, s.a.v.s., najcešce ucio ovu dovu: 'Gospodaru moj, podari nam dobro na ovom i buducem svijetu i sacuvaj nas džehennemske kazne!' (Buhari i Muslim) U drugom hadisu stoji da je ucio slijedecu dovu: 'Gospodaru moj, zaštiti me od nemoci i lijenosti, škrtosti, duboke starosti i kazne u kaburu! Gospodaru moj, dušu mi nadahni bogobojaznošcu i od grijeha je ocisti, jer samo je Ti od grijeha možeš ocistiti – Ti si njen zaštitnik i njeno utocište! Gospodaru moj, utjecem Ti se od beskorisnog znanja, nepokornog srca, nezasite duše i dove koju Ti ne primaš!' (Muslim) Kada je Ummi Selema, jedna od njegovih supruga, upitana koju je dovu najcešce ucio dok je bio kod nje, ona je rekla da je to bila slijedeca dova: 'O Ti koji vladaš srcima, ucvrsti moje srce u Tvojoj vjeri!' (Tirmizi, hasen)
Nažalost, zna se desiti da pocesto tražimo pomoc od raznih institucija i pojedinaca a zaboravimo je zatražiti od Onoga koji sve može, sve zna i svim upravlja! Moramo se, zbog našeg dobra, navikavati na upucivanje dove Allahu u svim prilikama, kao što je to cinio i Njegov poslanik, s.a.v.s. Uz to, kod Allaha je posebno cijenjena dova kojom molimo za popravak stanja muslimana u svijetu, pa uz ramazan treba da upucujemoi tu dovu, narocito za muslimane cije je stanje najteže, kao što su sada muslimani Palestine i Iraka.
9. Tragati za nocu Lejletul-kadr. Najodabranija od svih noci u toku cijele godine jeste Lejletul-kadr, u kojoj je Kur'an spušten iz Levhi-mahfuza na najniže nebo, odakle je u toku dvadeset tri godine postepeno objavljivan Muhammedu, s.a.v.s. Kolika je njena vrijednost najbolje govori sam Kur'an: 'Noc Kadr je bolja od hiljadu mjeseci.' (El-Kadr, 3.), što znaci da je ibadet u njoj vredniji od ibadeta hiljadu mjeseci u kojoj nema te noci, odnosno od ibadeta u dužini preko osamdeset tri godine! Iz navedenog se vidi koliko je ta noc znacajna, pa treba da tragamo za njom i maksimalno budemo u ibadetu, odnosno u pokornosti Uzvišenom Allahu, tražeci tu noc.
Medutim, Allahova je mudrost da Poslanik, s.a.v.s., ashabima nije otkrio koja je to noc, nego je u jednom hadisu rekao da je traže u nocima zadnje trecine ramazana, a u drugom je rekao: 'Tražite Lejletul-kadr u neparnim nocima zadnjih deset dana ramazana!' (Buhari) Dakle, namjerno nam nije otkriveno kada je ta noc, da se ljudi ne bi oslonili na to i tu noc provodili u ibadetu a ostale zapostavili. Naprotiv, onaj ko hoce blagodati te noci treba svih deset zadnjih noci, narocito neparnih, provesti što više u ibadetu, kako bi na taj nacin bio siguran da je ibadetio u toj odabranoj noci. Što se tice posebne dove za tu noc, Poslanik, s.a.v.s., je preporucio da se uci slijedeca: 'Allahumme, inneke 'afuvvun, tuhibbul-'afve, fa'fu 'anni!' (Allahu, Ti si onaj koji prašta, voliš da praštaš, pa mi oprosti!) (Tirmizi, hasen-sahih)
10. Ustajati na sehur i požurivati sa iftarom. Ima ljudi koji, iz raznih razloga, ne ustaju na sehur, nego poste od odlaska u postelju. Takav postupak nije zabranjen, ali jeste pokuden, pa bi trebalo da se potrudimo da ustajemo na sehur kada god to možemo, te da jedemo do pred samu zoru, kako se to traži u hadisima. O vrijednosti ustajanja na sehur Poslanik, s.a.v.s., je rekao: 'Ustajte na sehur, jer je u sehuru zaista bericet!' (Buhari i Muslim)
Isto, tako, kao znak zahvalnosti Uzvišenom na blagodati koju nam daje, treba odmah iftariti, cim nastupi akšamsko vrijeme, jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Ljudi ce biti u dobru, sve dok budu žurili sa iftarom.' (Buhari i Muslim) Tamo gdje su zajednicki iftari pa se oduži sa jelom, zbog cega se akšam kasno klanja, treba uvesti u praksu da se iftari sa malo hrane, npr. sa hurmama i vodom, pa nastaviti sa jelom nakon klanjanja akšam-namaza.
10. Ne prejedati se. Nakon gladovanja tokom cijelog dana, neki navale na jelo u toku iftara, pa se prejedu i time sami sebi naprave problem. Nakon iftara osjecaju se teško sve dok želudac ne svari hranu, a na kraju ramazana dobiju nekoliko kilograma, jer su tokom tog mjeseca jeli više nego izvan ramazana! Islam u svemu traži umjerenost, pa i u vezi s uzimanjem jela i pica: 'I jedite i pijte, ali ne pretjerujte! On ne voli one koji pretjeruju.' (El-A'raf, 31.) Uz to, treba skrenuti pažnju i na nacin i kolicinu jela koja se spremaju uz ramazan. Naime, cesto se dešava da se uz ramazan pripremaju posebna jela, sa izvanrednim okusom – što zna biti razlog prejedanja, ili se pripremaju velike kolicine, za koje se unaprijed zna da nece moci biti pojedene, pa se poslije znatan dio hrane baca! Ramazan je prilika za imanski i duhovni preporod, ali isto tako i za odmor i obnovu organizma, pa treba izbjegavati prejedanje i luksuz u hrani.
11. Truditi se da se ne umanji efekat na poslu. Ako se bez problema može isposlovati skraceno radno vrijeme u toku ramazana, to treba uraditi. Ali, ako je posao takav da se mora raditi puno radno vrijeme, onda se vjernik treba potruditi da post ne bude razlogom njegove smanjene efektivnosti na poslu. Naprotiv, on treba i drugima da pokaže da se i uz post može kvalitetno obavljati posao. Cinjenica je da je to teže, ali je zato i nagrada velika, jer hadisi koji govore o sedamdeset puta vecoj nagradi uz ramazan odnose se i na hairli posao, a ne samo na ibadet u užem smislu znacenja te rijeci!
12. Davati sadaku i zekat, te ciniti opcekorisna djela. Sadaka se daje tokom cijele godine, ali je najveci sevap uz ramazan, pa je zato i sam Poslanik, s.a.v.s., iako je inace bio darežljiv, najdarežljiviji bio uz ramazan – narocito u zadnjoj trecini. Zekat se daje jednom u toku godine, a pošto je za sva dobra djela nagrada daleko najveca uz ramazan, oni koji su dužni davati zekat trebalo bi da to cine u tom mjesecu. Isto tako, uvecana nagrada u toku ramazana odnosi se na sva hairli djela, pa bi u tom mjesecu trebalo raditi opcekorisna djela, kao što je: pomirenje zavadenih, održavanje rodbinskih veza, posjeta bolesnicima, pomaganje siromašnim, akcije od zajednickog interesa, itd.
13. Izbjegavati neprikladne TV-programe i štampu. U mnogim našim domovima navika je da televizijski aparat bude ukljucen veci dio dana, ako ne i tokom cijelog dana. Medutim, imajuci u vidu da na našim tv-stanicama ima malo cega korisnog, morali bismo se navici da tv-program gledamo manje, narocito u ramazanu. Korisni programi, kao što su informativne emisije, obrazovne i vjerske emisije, mogu se gledati, ali, nažalost, one su u manjini na našim tv-stanicama. Neselektivnim gledanjem tv-programa omogucavamo da šejtani slobodno ulaze u naše domove, da djeluju na nas i naše porodice, a nemoralne scene u filmovima, serijama i reklamama sigurno negativno utjecu na odgoj naše djece i vode ih nemoralu, izopacenosti i raznim porocima!
Slicno je i sa novinama i casopisima, pa zato dobro treba da pazimo šta unosimo u naše domove i da li i sami, nesvjesno, našoj djeci nudimo slike i štiva koji pozivaju na nemoral! Ako se ništa drugo ne može uciniti, roditelj može makar isjeci iz novina ono što bi moglo negativno djelovati na kompletnu porodicu a narocito djecu, pa tek onda te novine ponuditi ukucanima. Ako hocemo ramazan da doživimo kako treba, onda nam je to obaveza!
14. Kloniti se ogovaranja, laži, nepravde i ostalih harama. Svako dobro djelo koje radimo, pa tako i post, može biti pokvareno ukoliko se ne cuvamo harama i onoga što kvari dobra djela. Tako se može desiti da neko isposti cijeli ramazan ali od toga posta nemadne ništa, jer je npr. ogovarao ili lagao. U tom smislu Muhammed, s.a.v.s., kaže: 'Ko ne napusti ružan govor i postupke po njemu, Allahu nije potrebno ni da napušta jelo i pice!' (Buhari i Ibn Huzejme) Zato, ukoliko želimo da nam budu primljeni: post, namaz, zikr, i ostala dobra djela uz ramazan, moramo dobro paziti da ih ne uprljamo bilo kakvim haramima, a narocito: ogovaranjem, laži, psovkom, prevarom, nepravdom, neposlušnosti prema roditeljima, ohološcu, haram zaradom, itd.
15. Krajem ramazana napraviti bilans uspjeha. Mnogo je ljudi koji ramazan provedu u dodatnom ibadetu, ali nakon ramazana se u potpunosti vrate svojim starim navikama, ne osjecajuci nikakav trajniji efekat tog mubarek mjeseca. Takav pristup je pogrešan i njegov rezultat može biti da covjek nema ništa od ispoštenih dana, od klanjanih teravija, i od cjelokupnog ramazana! U tom smislu Muhammed, s.a.v.s., kaže: 'Koliko ima postaca koji od svoga posta nemaju ništa drugo do gladi i žedi, i koliko je klanjaca nafile koji od te nafile nemaju ništa drugo do nesanice!' (Ahmed i Darimi)
Da se i nama to ne bi desilo, pred kraj ramazana treba da se preispitamo i izvršimo obracun ucinjenog u tom mjesecu, sa naglaskom na pitanje: Da li sam se ikoliko popravio u ovom mjesecu, odnosno, da li cu nakon ramazana i u cemu biti bolji nego prije ramazana? Ako osjetimo da ima napretka, da smo se popravili i da cemo u nekom segmentu našega života trajno biti bolji, iskoristili smo taj mubarek mjesec. Ali, ako to nismo osjetili, onda treba hitno popravljati svoj nijjet, ponovo donijeti tevbu i maksimalno se potruditi da ostatak ramazana provedemo na najbolji moguci nacin i tako makar djelimicno iskoristimo blagodati toga mjeseca. Pri tome, treba imati u vidu hadis Poslanika, s.a.v.s.: 'Džibril mi je rekao: 'Propao i ponižen je onaj kome ramazan dode i prode a ne budu mu oprošteni grijesi!' Ja sam na to rekao: 'Amin!'' (Ahmed, Tirmizi, Hakim, Ibn Huzejme)
Molimo Uzvišenog Allaha da nas ucvrsti na pravom putu, da budemo svjesni vrijednosti mubarek mjeseca ramazana i da dane ramazana provedemo na najbolji nacin, te da tako steknemo Njegovo zadovoljstvo i na ovom svijetu i na ahiretu! Amin!